Dostojanstvo žena je ugroženo



Dostojanstvo žena je ugroženo


 

Don Anto Bakovic: Dostojanstvo zena je obescasceno

 

 

 

INTERVJU Don Anto Baković,

svećenik, pisac, novinar, politički analitičar

BAKOVIĆ: Kad mi je bilo najteže molio sam se Drinskim mučenicama!

 

don_anto_bakovic“Ležale su kao zaklani anđeli. Svaka je imala 10-15 rana na tijelu. Drhtao sam, gledao, plakao i otišao sam majci ispričati što sam vidio. Vratio sam se u još nekoliko navrata kasnije bojeći se da ih netko ne bi oskvrnuo. Majka je otišla moliti četničkog komandanta da se ubijene časne pokopaju u katoličko groblje. Međutim, on ju je otjerao rekavši da bi i ona mogla završiti u Drini“, prisjeća se don Anto sad već davne 1941., kada je kao dječak svjedočio smrti Drinskih mučenica

 

 

Drinske mučenice biti beatificirane 24. rujna ove 2011. godine u Sarajevu. Kako nijedna od pet sestara nije porijeklom iz BiH, Baković smatra da ovaj važan čin treba uzdignuti na veću razinu. „Zbog katoličkog zajedništva, trebalo bi angažirati i Mađarsku, i Austriju i Sloveniju, odakle časne potječu. Prisutnost svih ovih Crkava uveličala bi proslavu beatifikacije Drinskih mučenica“, mišljenja je on. Baković je predviđao i predlagao izgradnju spomen-kapele Drinskih mučenica na obali Drine, nasuprot velebne džamije koja se nalazi na drugoj strani rijeke. „Time bismo mi i Muslimani imali 'posvećenu rijeku' – Drinu i hodočasnici bi imali mjesto gdje bi se dolazili pokloniti našim mučenicama“, ustvrdio je don Anto. Mišljenja je i da je Sarajevo povoljnija lokacija za beatifikaciju Drinskih mučenica jer u Goraždu za to trenutačno nema uvjeta.

Razgovarala: Kristina Spajić-Perić

 

Na tlu Bosne i Hercegovine uskoro će se slaviti beatifikacija Drinskih mučenica. Postupak je okončan pri Kongregaciji za kauze svetih u Rimu koncem prošle godine, a neposredno pred godišnjicu njihove smrti koja se obilježava 15. prosinca. Mjesec dana kasnije sv. Otac potpisao je dekret i sestre Jula Ivanišević, Krizina Bojanc, Antonija Fabjan, Bernadeta Banja i Berchmana Leidenix su i službeno postale nove blaženice Crkve. Ostala je još samo svečanost beatifikacije koja će biti upriličena u sarajevskoj Zetri 24. rujna ove godine. Svećenik, pisac, novinar, politički analitičar, urednik časopisa „Narod“ i jedan od osnivača Pronatalitetnog pokreta u Hrvatskoj don Anto Baković kao dječak je svjedočio stravičnoj smrti sestara, reda Kćeri Božje ljubavi, koje su 1941. četnici poklali u Goraždu. O njima je napisao knjigu „Drinske mučenice“. Naime, četnici su prvo imali namjeru silovati sestre, no one su pobjegle kroz prozor u namjeri da svoju čast očuvaju do smrti. Napasnici su ih dočekali ispod prozora i dokrajčili noževima. Baković je slušao jauke sestara, a godinama kasnije bio krunski svjedok u postupku proglašenja sestara blaženicama. Otkriva nam što za njega osobno znači privođenje kraju tog postupka. Premda već u godinama, i dalje neumorno radi i piše o zbivanjima iz vremena kada je on bio dječak, kada je Drina nosila na tisuće tijela, kada su svećenici robijali jer su bili dobri svećenici...

RE: Drinske mučenice već su blaženice. Postupak je okončan pri Kongregaciji za kauze svetih u Rimu i to 14. prosinca prošle godine, a sveti Otac je mjesec dana kasnije potpisao i dekret. Kakve osjećaje je u vama izazvala ta vijest, kada se zna da ste krunski svjedok i očevidac u proceduri za proglašenjem blaženica?

BAKOVIĆ:  Kakve osjećaje u meni izaziva ta vijest? Što da vam kažem. Sedamdeset godina živim s njima. Imao sam 11 godina kada sam uvečer čuo njihove jauke. Naša je kuća u Goraždu bila vrlo blizu vojne kasarne (200 metara), a kako je kuća bila prostrana u njoj su stanovali četnički oficiri. To je mene i moju obitelj spasilo te i mi nismo zaklani i otplovili niz Drinu. Majka nas je probudila te večeri kada su časne došle u Goražde i bili smo spremni da pobjegnemo jer smo čuli časne kako zapomažu: - Marijo, Isuse, Josipe! Zimska noć, studen, samo je mrakom odzvanjao taj jauk. I danas mi je toliko živ i bolan, premda je prošlo 70 godina. Kako sam pronašao časne na Drini? Naime, imao sam silno neustrašivu ideju da među leševima koji su ležali na obali Drine idem tražiti svojega oca, bojeći se da je i on ubijen. Tako sam i toga jutra, 16. prosinca, otišao među unakaženim tijelima tražiti svojega tatu. Tek je svitalo, a ja sam s četničkom kapom (koju mi je sašila jedna Srpkinja kako bi me spasila od četničkog pokolja) krenuo na obalu Drine i ondje ugledao četiri ženska leša, kako sam opisao u svojoj knjizi „Drinske mučenice“. Ležale su kao zaklani anđeli. Svaka je imala 10-15 rana na tijelu. Drhtao sam, gledao, plakao i otišao sam majci ispričati što sam vidio. Vratio sam se u još nekoliko navrata kasnije bojeći se da ih netko ne bi oskvrnuo. Majka je otišla moliti četničkog komandanta da se ubijene časne pokopaju u katoličko groblje. Međutim, on ju je otjerao rekavši da bi i ona mogla završiti u Drini. Kada je majka vidjela da je bitka izgubljena te da je neizbježno da časne završe kao i svi ostali ubijeni, a to znači da će im grob postati hladna Drina, poslala me po grobara Blaška kako bismo časne odgurnuli niz Drinu... Nego, vratimo se mojim osjećajima u ovom trenutku kada nam je pred vratima njihovo proglašenje blaženima. Moja ih je majka Jelka još prije 70 godina proglasila sveticama. - To su svetice! Djeco, molimo se našim drinskim sveticama! – znala je često govoriti. Kasnije sam o 'drinskim sveticama' napisao i knjigu. Doduše, knjiga je izišla vrlo kasno, no ranije nije mogla jer se naprosto nešto takvo nije smjelo napisati. Neki nisu ni mogli vjerovati da se takvi zločini događaju. Čini mi se da ih je tek Domovinski rat osvijestio. Kasnije su mi znali reći: - U pravu si! Ipak je istina ono što si pisao!

RE: Nakon Merza na području BiH novo proglašenje blaženih. Premda nisu porijeklom iz BiH, Drinske mučenice su ovdje posvjedočile nesvakidašnju ljubav Bogu. „Svetost na djelu u našem je dvorištu“, kako to lijepo reče postulator kauze vlč. Marko Tomić. Koliko je sve to značajno za Crkvu u Hrvata?

BAKOVIĆ: Događaj beatifikacije pet novih blaženica svakako će obnoviti našu Crkvu, izbrusiti je za sve nedaće koje su je zatekle u ovom našem vremenu. Drinske su mučenice zaista svetice! Prvo, i bez njihova mučeništva, sve su one živjele svetačkim životom. Koliko je mukotrpan i težak bio njihov život! Radile su teške fizičke poslove. Samostan je bio mnogo više strog nego danas. Moja je želja da Drinske mučenice doprinesu većem poštovanju i vrednovanju dostojanstva žene. Danas se traži načina kako duhovno obnoviti svijet. Mnogi predlažu razne duhovne obnove. E pa te duhovne obnove trebaju poći od žena. Njihovo je dostojanstvo obeščašćeno! Dostojanstvo majke, dostojanstvo supruge, pa i časne sestre – ukratko Žene! Neka ove Drinske mučenice povrate vjeru u dostojanstvo Žene, svake žene, bez obzira koje ona vjere i nacije bila!

RE: Vaša je majka prala krvave četničke noževe kojima su ubijene redovnice, a vi kao 11-godišnji dječak svemu svjedočili. O tome ste napisali i knjigu „Drinske mučenice“. Koliko je to iskustvo utjecalo na vaš svećenički poziv i sve ono što danas jeste?

BAKOVIĆ: Jedan od najžalosnijih dana u mojemu životu bio je „jauk one strašne noći“. Svakako je i ovo, kao i mnoga druga mučna iskustva nakon ovoga, utjecalo na mene i na sve ono, kako kažete „što danas jesam“. Postao sam osjetljiv na stradanja našega naroda, a kasnije će me stradanje mojega župnika ponukati da ga, po njegovoj posljednjoj želji, zamijenim. – Anto, ne plači, nego me zamijeni – bile su riječi mojega župnika kada je osuđen na smrt.

RE: Po zagovoru Drinskih mučenica dešavaju se brojna ozdravljenja - duševna i tjelesna. Utječete li im se i vi u svojim molitvama?

BAKOVIĆ: Kako sam i sâm kasnije imao trnovit put i često župu zamjenjivao zatvorom, u  teškoćama sam im se znao utjecati, pa i danas sam siguran da me prati njihov zagovor. Čitajte moju knjigu „Batinama do oltara“ pa ćete vidjeti kroz kakve sam životne drame prolazio, a kad mi je bilo najteže molio sam se i Drinskim mučenicama, kao i ubijenim svećenicima. Inače u mojem je obiteljskom domu svakodnevno bila prisutna pobožnost svetim dušama naših pokojnika, posebice mučenika. Tako nas je majka Jelka kao djecu okupljala na zajedničku molitvu i uvijek smo se molili i Drinskim mučenicama. Mirno mogu reći da se prvo štovanje Drinskih mučenica u našem hrvatskom narodu dogodilo u obiteljskom domu mojih roditelja u Goraždu. Isto tako, s punom odgovornošću tvrdim da je prvi i najvažniji istražitelj, odnosno postulator mučeništva Drinskih mučenica bila moja majka Jelka Baković rođ. Marković. Sve što sam ja u vezi Drinskih mučenica rekao i napisao poteklo je od moje majke Jelke.

RE: Kao dječak i mladić, osim smrti Drinskih mučenica svjedočili ste smrti svojih župnika koji su nevini ubijani i mučeni. Njihova sudbina odredila vas je kao svećenika. Nakon što ste život posvetili bilježenju komunističkog progona katolika osjećate li da ste rekli što ste trebali i da su Hrvati napokon zapamtili?

BAKOVIĆ: Stara latinska kaže 'Sapienti sat' – Pametnom dosta. E sad, ili mi nismo toliko pametni, ili ja zaista nisam dosta rekao jer bojim se da Hrvati nisu zapamtili. Pamćenje nas toliko slabo služi da zaboravljamo događaje iz bliske prošlosti, a kako onda ne bismo one otprije nekoliko desetljeća. Na sreću, spremam još nekoliko knjiga, pa valjda će se pamćenje našeg naroda osvježiti.

RE: Svojim autorskim djelima zadužili ste hrvatski narod, posebice u pogledu onoga „da se ne zaboravi“. Samo u „Hrvatski martirologij XX. stoljeća“ uložili ste dva desetljeća rada, a pronašli 664 mučenika Crkve u Hrvata za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, njihove biografije, fotografije... Odakle energija za tako opsežnim trudom i radom?

BAKOVIĆ: Energiju sam naslijedio od svojih dragih, marljivih i vrijednih roditelja: majke Jelke i oca Stojana. Moji su roditelji imali sedmero djece. Sve su nas podizali i školovali, a uspjeli imati i dvije velike kuće: jednu u Sarajevu, jednu u Goraždu. Osim toga, uspjeli su od nas učiniti dobre ljude, čvrste  katolike i istinske Hrvate. Naprosto, sve što sam uradio, morao sam uraditi. Sve knjige koje su napisane, morale su biti napisane. I ne mislim da je to sve. U pripremi imam još nekoliko knjiga za koje smatram da si ne bih mogao oprostiti da ih ne dovršim, posebice jer je posao na njima gotovo završen. Čekaju se neke faktografske i uredničke intervencije pa se nadam da će me zdravlje i milost Božja pratiti da i njih predstavim našoj javnosti.

RE: „Drinske mučenice“, „Dječak s Drine“, „Batinama do oltara“..., djela su koja govore o progonu i pogromu Hrvata od strane bivše države, čiju ste „pravednost“ osjetili na svojim plećima. Jeste li u književnom smislu završili s prošlošću?

BAKOVIĆ: Bilo bi mi drago kad bih mogao odgovoriti pozitivno na ovo pitanje, no, ne, još uvijek nisam 'raščistio' s prošlošću. Čeka me još jedna knjiga iz drinske trilogije i dvije iz moje robijaške trilogije. Već sam prethodno napomenuo da su ove knjige gotovo spremne. Ima još tu i nekoliko knjiga na kojima bi trebalo malo više raditi, no neću pretjerivati s obećanjima, pa neka ostane na ovome.

RE: Godine 2009. proslavili ste 50 godina svećeničkog ređenja. U pedeset dvije godine svećeništva, a osamdeset godina života proživjeli ste svašta. Poznato je da ste robijali po Titovim zatvorima, „krivi“ jer ste odbijali reći da je Stepinac zločinac, jer ste organizirali vjeronauk, zbor... Možete li usporediti ta nemila vremena s vremenima u kojima živimo danas?

BAKOVIĆ: Vremena su neusporediva. Drugo vrijeme, drugi običaji. Crkva se u ona vremena borila s jednim zlom, danas s drugim. No, kao što svako vrijeme ima svoje zločince, svako ima i svoje mučenike i  svetce! Njihovi nam svijetli primjeri trebaju pomoći da ustrajemo u svim životnim nedaćama i nesigurnostima.

RE: Uvelike ste svoj rad uložili i u budućnost Hrvata, ukazujući na pogubnost rađanja dvoje i manje djece po obitelji za jedan narod. Upozoravali ste na statistike koje pokazuju da svega dvanestak posto obitelji rađa troje ili više djece, a čak 87 posto jedno ili dvoje djece. Godinama ste ukazivali da zbog „Zwei Kinder Systema“ Hrvatska izumire, a u nekim izjavama bili tako oštri da vas je i javnost osuđivala. Koliko je sve to urodilo plodom? Je li danas situacija drukčija?

BAKOVIĆ: Svjedokom sam mnogih majki koje mi dolaze zahvaliti i kazati da su upravo zbog mojega inzistiranja i ukazivanja na crne statistike odlučile roditi jedno dijete više. Svjedokom sam i mnogih brakova između supružnika koje sam ja upoznao. I dalje sam ustrajan u toj svojoj demografskoj borbi i populacijskoj 'politici', ali sam svjestan da sam se uhvatio prilično nezahvalna posla. No vrijeme i ljudi su nemušti. Često iz jedne dobre i plemenite inicijative uspiju izvući sve samo ne dobro. To je slučaj sa mnom. Javnost me voli prikazivati u potpuno drukčijem svjetlu od onoga kako ja vidim sebe ili kako me vide moji suradnici i ljudi koji me poznaju. Ne želim nikome soliti pamet, nego samo prikazati činjenično stanje stvari i ukazati na to da se nešto mora promijeniti, inače nas neće biti – vrlo jednostavno. No, priznajem, izgleda da ovo što ja uporno govorim nije za svačije uši, a svakako nije za uši onih kojima ionako nije stalo da postoje tamo neki Hrvati ili neka državica Hrvatska. Ozbiljno mislim da bi se za rješenje našega demografskoga problema zajedno trebale boriti i Crkva, i država, i svaki pojedinac, no, ponekad mi se teško oteti dojmu da je sve to utopija.

RE: Kada ste se i zašto počeli baviti, kako vi kažete, „Božjom i hrvatskom populacijskom politikom“?

BAKOVIĆ: Kao mlad svećenik bio sam osuđen na šest godina robije i kad sam tu robiju izdržao bilo je mnogo problema u kojoj ću župi dalje pastoralno djelovati. Jedni su željeli da se maknem iz Bosne i tako sam dobio dekret da idem na Kosovo u župu Janjevo. Ondje sam se susreo s kosovskim demografskim čudom! Mlade majke, kao i one srednjih godina, rađale su po osmero, desetero i dvanaestero djece! Što su više djece rađale, to su bile zadovoljnije, zdravije i ljepše. Na Kosovu sam naučio životno pravilo, a to je da su obitelji s brojnom djecom daleko sretnije i uspješnije od onih s manjim brojem djece. Nije mi trebalo mnogo da odlučim ovo kosovsko obiteljsko iskustvo predočiti hrvatskim majkama. U Janjevu sam izdavao list „Župa Janjevo“ koji se naručivao i u Hrvatskoj i BiH. Glavno načelo koje sam iznosio bilo je: jedno dijete više svakoj zdravoj obitelji!

RE: Ističete da hrvatski narod danas izumire. Koji su uzroci izumiranja hrvatskoga naroda?

BAKOVIĆ: Mnogi će na prvo mjesto staviti pobačaj. Međutim, postoji mnogo tzv. dobrih katolika koji još nisu učinili pobačaj, ali ni ne rađaju djecu. Svakako je pobačaj strašno zlo jer se u Hrvatskoj svake godine preko grijeha pobačaja dogode (prema broju žrtava) dva domovinska rata. No, smatram da je za nas Hrvate još pogubnije to drugo zlo, a to je antiživotni mentalitet koji se ne raduje djetetu. Taj antiživotni mentalitet očituje se u obiteljima s jednim ili dvoje djece. Mislim da Crkva tu treba odigrati odlučujuću ulogu i na duhovnom planu tumačiti svojim vjernicima i govoriti im o ljepoti i vrijednosti života i boriti se za svako dijete. No, država mora otvoriti svoju riznicu, tj. državni proračun mora biti takav da se u Hrvatskoj ne smije naći nijedna majka koja zbog financijske situacije ne bi mogla roditi dijete više. Zato u svim izdanjima Pronatalitetnog pokreta kojemu sam voditelj, i lista „Narod“ kojemu sam glavni urednik dajemo ključ demografske obnove koji se sastoji od ovih načela: Hrvatski narod danas izumire zbog obitelji s jednim ili dvoje djece. U obiteljima s troje djece stojimo na istom: nema izumiranja naroda, ali nema ni pozitivnoga prirasta. Jedino u obiteljima s četvero i više djece možemo reći da se radi o pozitivnom prirodnom prirastu, kao i nasljedovanju rečenice sa prvih stranica Biblije: Rađajte se i množite, zemlju napučite i sebi je podložite.

RE: I u BiH županije s hrvatskom većinom bilježe negativan prirodni prirast. Ne postoje točni podatci no procjenjuje se da je samo u Hercegovini 20 tisuća mladića i djevojaka odavna zrelih za sklapanje braka. Čemu sve to vodi?

BAKOVIĆ: Imajući u vidu odgovor na moje prethodno pitanje, svakako vam se već nameće zaključak da nikako ne može izići na dobro. Ukoliko se nešto ne promijeni u mentalitetu i razmišljanju današnjega čovjeka, pa bio on svećenik ili političar ili prosvjetni radnik ili bilo tko drugi – crno nam se piše. Svi smo pozvani na demografsku obnovu, a nema demografske obnove bez duhovne obnove!

EMANUEL - molitvena zajednica

---------------------------

*******************

*******************

RADIO MARIA BOSNA
RADIO MARIA BOSNA

*****************

Radio Marija Hrvatske

iTunes

******************