VIJESTI

Radost. Zašto?
Jer je Dubrovnik širom otvorio vrata Kristu!
Imamo kapelu Trajnog Euharistijskog Klanjanja!
To je crkvica sv. Josipa u Gradu.

















(100%)

 

Na blagdan Male Gospe, sestre Kćeri Božje ljubavi proslavit će 25. obljetnicu svoga misijskog djelovanja u Albaniji, toj maloj zemlji, ponosnoj na svoju dugu kršćansku povijest i nacionalni identitet.

 

Stablo Kćeri Božje ljubavi koje je zasadila Majka Franziska Lechner, Utemeljiteljica Družbe prije 135 godina u Bosni, tada misijskoj zemlji, razgranalo se do Hrvatske, Makedonije, Kosova i sve do Albanije. Zaista su čudesni putovi Božje providnosti! 

 

Priprava puta za Albaniju
Družba se počela pripremati za Albaniju daleko prije urušavanja komunističkog režima u toj zemlji. Prvi počeci sežu sve do 1961. godine, a počeli su sa s. Otilijom Kremer. Ona je s blagoslovom poglavara prekinula rad u bolnici u Bitolju (Makedonija) i s jednim kovčegom svojih stvari i lijekova došla na Kosovo. Tom siromašnom narodu trebao je tada netko, tko će  raditi s ljubavlju i besplatno. Primjer jednostavne sestre privukao je pažnju djevojaka, te su neke od njih stupile u samostan. Počeo se formirati budući kadar sestara, koje će kasnije otići kao misionarke u Albaniju.

 

Nakon povratka slobode vjere u Albaniji 1990/91. na osnovu mnogih potreba  ispaćenog vjerničkog naroda, pristizali su pozivi za pomoć i suradnju, te je Provincijalna uprava u Zagrebu ozbiljno razmišljala o slanju sestara u Albaniju. Imala je formiranih sestara Albanki s Kosova koje poznaju taj narod, jezik i kulturu. U konačnoj odluci poglavarima je pomogao fra Lovro Gavran, član franjevačke provincije Bosne Srebrene iz Sarajeva, koji se u Kosovu 15 godina spremao za Albaniju i već u listopadu 1991. skupa s nekom subraćom posjetio tu zemlju. Poznavajući dobro porazne posljedice činjenice da je Albanija pola stoljeća bila hermetički zatvorena zemlja, a vjernici i svećenici  okrutno proganjani i mučeni, brzo je uvidio od kolike bi pomoći bile nove  duhovne snage koje bi se zauzimale za duhovni preporod albanskog naroda. Odluka je pala na sestre Kćeri Božje ljubavi jer su one jezikom i kulturom bliske tom narodu i voljne raditi u tako nesigurnoj i vjerski uništavanoj zemlji.

 

Službeni poziv Provincijalnoj upravi od fra Lovre Gavrana pristigao je u siječnju 1992. S radošću je prihvaćen, baš onako kako je i Majka Franziska 1882. prihvatila poziv nadbiskupa Stadlera za Sarajevo.

 

„Koliko će sestre ostati“
Početkom veljače 1992. godine, poglavari iz Rima i Zagreba posjetili su Albaniju. Sagledali su situaciju, izvidili teren i neka mjesta koja su im ponuđena za djelovanje. Prvi susret s ljudima bio je vrlo ganutljiv. U čudu su se pitali, zašto  sestre iz Hrvatske dolaze k njima, kad bi oni bili najsretniji da im netko omogući napustiti svoju zemlju i pobjeći nekamo drugamo u potrazi za boljim i sigurnijim životom. Pitali su „koliko će sestre ostati“, od čega će  živjeti, kad ni oni nemaju ono najpotrebnije za život. Bila su to teška vremena. Nedostajala je hrana, odjeća, a nije bilo ni lijekova. Trebalo je ljudima protumačiti da sestre ne dolaze zarađivati novac, nego pronositi svjetlo Isusove Radosne vijesti o Kraljevstvu Božjem, osvjetljujući put vjere kršćanima i svim ljudima dobre volje.

 

Na povratku iz Albanije Provincijalna glavarica, podržana Vrhovnom glavaricom koja je vidjela velike potrebe naroda, predočila je sestrama stanje na koje su naišli. Desetljećima, za teškog progonstva, režim je na najokrutniji način nastojao uništiti sve što je podsjećalo na religioznost. Jednostavno rečeno: to je zemlja ispaćena, izmučena, uništena i progonjena.
Narod je siromašan, vjerski zapušten. Bore se i naporno rade za koricu kruha. Vlada nesigurnost, učestale su krađe, a pojavljuje se i kriminal. Nijedan narod u XX. stoljeću nije prošao teže iskušenje. Ali čvrsta vjera albanskog naroda nikad nije uništena u svom korijenu. Oni osjećaju prazninu, ali traže Boga.

 

Dobra ekipa
Među prvim sestrama koje su se spremno javile za novo polje rada u Albaniji bile su  s. M. Jeronima Juroš i s. M. Svjetlana Rezo, obje rodom iz Bosne. Javile su se i sestre Albanke s Kosova, s. M. Nikolina Gegić i s. M. Franciska Kola.  Dobra ekipa. Stručno su osposobljene za tamošnje potrebe; katehistica i orguljašica, medicinska sestra i kuharica. One će zaorati prvu brazdu u Albaniji.

 

U Provincijalnoj kući u Zagrebu, 11. kolovoza 1992., spomenute četiri sestre su iz ruku blagopokojnog kardinala Franje Kuharića primile misijski križ i postale poslanice Božje na Božjoj njivi u Albaniji. Radosne vjerovjesnice i revne nove misionarke spremne su za odlazak. Svaka osoba nosi duboko u sebi potrebu za sigurnošću i zbrinutost. Međutim, buduće misionarke vide sigurnost u misijskom križu kojega čvrsto drže u ruci. S Božjim blagoslovom i molitvom sestara u pratnji s. Sniježne Stjepandić i s. Darije Ćutuk, 25. kolovoza 1992., ispraćene su iz Provincijalne kuće u Zagrebu i krenule za Trst odakle su brodom “Palladio“ za 25 sati stigle u luku Drač u Albaniji. Doček je bio radostan. Mnogi od njih po prvi puta susreću časne sestre. Fra Lovro i njegova subraća ustupili su u Lacu dio svog samostana za privremeni smještaj sestara. Zajednica je službeno otvorena 28. kolovoza 1992. i stavljena pod zaštitu Utemeljiteljice Majke Fraziske Lechner. Dok se sestre malo snađu, s. Sniježna i s. Darija ostale su s njima. To je ujedno bila prilika da i one pobliže upoznaju zemlju i narod među kojima će sestre razviti veliku pastoralnu djelatnost što se tiče sakramentalnoga života. Unatoč teških progona vjere, narod je ostao vjeran, ali s dubokim ranama u srcu, mislima i duši. Trebat će puno vremena i rada dok te rane zacijele. Trebat će uložiti puno strpljivosti i nesebične ljubavi u oživljavanju pravog kršćanskog života nakon komunističkog duhovnog opustošenja.

 

Prve brazde na albanskoj„njivi Gospodnjoj“
U suradnji s domaćim ocima franjevcima u Lacu, te s misionarima iz Hercegovine fra Vlatkom Soldom i fra Ferdom Bobanom, sestre su napravile plan kako najbolje pomoći Crkvi u Albaniji, u njezinoj bližoj i daljnjoj budućnosti ostvarujući svoje redovničko i misijsko poslanje. Bile su svjesne da plod njihova apostolata ovisi o njihovoj povezanosti s Kristom u Duhu Svetom. Stoga su uprta pogleda u Krista i nošene snagom Evanđelja započele svoj pastoralni rad, te karitativni i zdravstveni u samom mjestu, ali i u okolnim planinskim selima.

 

Na mnogim je mjestima trebalo s vjerskom poukom početi iz početka, od najosnovnijih molitava, privikavanje na ponašanju u crkvi, sudjelovanje u liturgiji i zajedničkoj molitvi. Velika većina je njih bila nekrštena i crkveno nevjenčana. To su uglavnom oni koji su rođeni poslije 1945. godine. Generacije i generacije su odrasle bez vjerske pouke. U ljudima je veliko vjersko neznanje i praznina, ali nije sve iščupano s korijenom, ostala je u njima otvorenost Evanđelju. Nikada nije uminulo slavljenje imena Božjega, iako samo u tajnosti.

 

Ubrzo su nastale u vjernicima velike promjene. Bilo je radosnih susreta i vidljivih duhovnih plodova. Jedni druge su poticali: “Hajde, idemo u crkvu jer su došle časne“. Djeca u Albaniji su bistra i radosna, živahna i radoznala. Vole razgovarati i igrati se u crkvenom i sestarskom dvorištu. Dakako, da takav pionirski rad zahtijeva i žrtve. Bilo je i neprospavanih noći, opasnosti od ulične bande, do nestašice osnovnih stvari kao što je voda i struja.

 

Duhovna zvanja
Iako su se sestre dobro snašle i velikodušno ušle u svoj posao, osnivanje novih zajednica nije išlo bez poteškoća. Kod otvaranja zajednica vodilo se računa o tome, gdje se može više učiniti za duše, gdje je potrebnija prisutnost sestara.

 

Vidjevši nesebični rad sestara, počela su se javljati prva zvanja. Već slijedeće godine 12. srpnja 1993. javilo se šest djevojaka i započele kandidaturu u Lacu. Velikodušni oci franjevci ustupili su vjeronaučnu dvoranu koju su sestre pretvorile u kandidaturu. I tako su primljene prve kandidatice. Razmišljalo se i o otvaranju novicijata što se i dogodilo na Veliku Gospu 1996. i primljene su prve četiri postulantice u novicijat.

 

Šest postaja
Dvadesetak sestara Kćeri Božje ljubavi, s različitom stručnom spremom, danas djeluje u  Albaniji u šest postaja: u Skadru tri, u Tirani, u Lacu i u Elbasanu živi i djeluje danas dvadesetak sestara. Većinom su sestre uključene u vjeronauk, vođenje liturgijskog pjevanja, vrše sakristansku službu, drže dva dječja vrtića i dva internata za djevojke, organiziraju razne susrete za djevojke, duhovne vježbe i duhovne obnove, susret s mladim obiteljima, brinu se za stare i nemoćne osobe uz domaćinske poslove. Uz vrtić u Sanxhaku je i kuhinja, kamo siromašna djeca iz mjesta dolaze svakoga dana na ručak. Sestre su također i čuvarice Svetišta Majke Božje od Savjeta, svetišta koje se nalazi na samom ulazu u Skadar. One su na raspolaganju hodočasnicima, mole s njima, drže vjeronauk, sviraju i organiziraju liturgiju. Bez misionara Crkva ne bi mogla ići naprijed.

 

Od nedavno sestre djeluju u Elbasanu, na jugu Albanije gdje pretežno žive vjernici pravoslavne konfesije. Naime, jedna Njemačka organizacija Weilheimska pomoć Albaniji - ALBANIEN HILFE – WEILHEIM“ financira ustanovu, a vodile su je petnaestak godina sestre iz Njemačke. One su se skrbile za siromašnu djecu, djecu sa ulice, pomoć djeci da završe neki zanat, školu. Kad te Njemačke sestre nisu više bile u mogućnost nastaviti taj zamašni i odgovorni posao, povjerile su tu odgovornost sestrama Kćeri Božje ljubavi. Za sada dvije sestre koordiniraju poslove, odgovorne su za radnike, djecu, djevojke, za ekonomiju i održavanje svih šest zgrada. Sestre su ravnateljice djelatnika i djece, a spomenuta organizacija i dalje sve financijski uzdržava.

 

Važno područje rada za sestre je karitativni rad. Stotine tona hrane, odjeće i higijenskog materijala, koje su dovozili dobročinitelji, prešlo je preko sestarskih ruku. Trebalo je to sve razmjerno i pravedno razdijeliti, dobročinitelje gostoljubivo dočekati, smjestiti, ugostiti i pokazati im zahvalno gostoprimstvo, a i omogućiti im da ponešto upoznaju ovu zemlju i njezin narod. Sve su to bila vrijedna događanja, koja su omogućila da se skladno razvije rad i ostvaruje poslanje sestara.

 

Zemlja mučenika
Posjeti papa i dolaskom misionara iz raznih krajeva, počelo je novo razdoblje života u Albaniji. Vjernici su odahnuli. 
Na samom početku demokracije, 1993. svojim pastirskim pohodom i posvećenjem četvorice biskupa u Skadru, papa Ivan Pavao II. ohrabrio je napaćeni narod riječima: „Povijest nikada prije nije vidjela ono što se dogodilo u Albaniji. Dragi Albanci, vaša drama mora zanimati cijeli europski kontinent. Europa to ne smije zaboraviti“.

 

Papa Franjo je kod svoga pohoda u rujnu  2014. u Tirani zahvalio Crkvi u Albaniji što je za vrijeme komunističkoga progona ostala postojana u vjeri i dodao: Komunističke vlasti učinile su sve da bi istjerali Boga iz srca ljudi, te Krista i Crkvu iz povijesti svoje zemlje koja je bila među prvima u prihvaćanju svjetla Evanđelja. Pozvao je vjernike da njihova vjera bude radosna i žareća te da se ne boje odgovoriti na Kristov poziv. Tad je Albaniju prozvao „zemljom mučenika“, sveta je to zemlja jer je natopljena nevinom krvlju, znojem i suzama.
Albanski narod još uvijek živi u jednostavnim uvjetima, ali s velikim srcem kakva je albanska tradicija. Komunizam im je sve oduzeo, ali im nisu mogli iščupati vjeru zbog koje su trpjeli. Narod je hrabro stajao pred sudištima ovoga svijeta koje je rađalo heroje, junake i svjedoke vjere, danas blaženike. „Blago vama kad vas zbog mene progone i sve zlo slažu protiv vas … velika je plaća vaša na nebesima“. (Mt 5,1-12)

 

Nagradu i plaću od Boga, albanski je narod primio proglašenjem blaženih plejadu od trideset osam albanskih mučenika, među kojima su i dvojica Hrvati, a ubijeni su iz mržnje prema vjeri u periodu od 1945. do 1974. godine, za vrijeme komunističkog režima Envera Xodže. Misno slavlje 5. studenog 2016. i obred beatifikacije u skadarskoj katedrali predvodio je Papin predstavnik i pročelnik Zbora za proglašenje svetih kardinal Angelo Amato. Albanska Crkva se ponosi svojim sinovima mučenicima i njima se utječe u zagovor.

 

Sav rad sestara u Albaniji kroz 25 godina molitveno, brižno i s velikom ljubavlju pratile su i prate sestre iz cijele Provincije. Kruna njihovog nesebičnog rada kroz 25 godina bit će proslava na Malu Gospu u Skadru na koju su pozvane sve Kćeri Božje ljubavi iz Provincije i šire.

 

Galerija slika:

 

 

 

 

 __________________________________________

 

S.Svjetlana predvodila duhovnu obnovu za branitelje

Slavonski Brod, 26.6.2017.(IKA) - Duhovnu obnovu za branitelje na temu "Prečisto scre Isusovo i Bezgrješno srce Marijino", predvodila je od petka 23. do nedjelje 25. lipnja u župi Svete obitelji u Slavonskom Brodu s. Svjetlana Rezo - misionarka, redovnica družbe Kćeri Božje ljubavi na službi u Travniku.
U svojim nagovorima s. Svjetlana je tumačila što sve čovjek mora činiti u svome životu da bude u harmoniji s Bogom. Ukazala je na grijeh koji narušava čovjekovo i tjelesno i duhovno zdravlje. Svjesna svih rana koje branitelji nose na tijelu, a još više na duši posvjestila je kako je uvijet čovjekova ozdravljenja praštanje. Potkrijepila je to brojnim svjedočenjima ljudi koji su joj se obratili za pomoć te posvjestila kako molitvom i sakramentalnim životom čovjek može ozdraviti.
Kako je prepoznatljivo njezino djelovanje zadnjih desetak godina na polju evangelizacije te je dosada prevela šesnaest knjiga poznatih evangelizatora, a dvije je i sama priredila, ponudlia je nazočnima svoju literaturu posvjestivši da je uz molitvu u ozdravljenju čovjeka važno čitati i ramatrati Riječ Božju. Domaći župnik David Sluganović, koji u svojoj župi često ima prigodne programe za branaitelje zahvalio je s. Svjetlani na njezinoj zauzetosti da pomaže ljudima, napose osjetljivijim populacijama kao što su branitelji.

 



Mir I dobro! Hvala za obavijsti! Pozdrav svima meni poznatima s. Svjetlana


Dana 31. kolovoza 2015. u 09:26 ODS <obnovauduhusvetom@gmail.com> je napisao/la:

Obnova u Duhu Svetom Spliskomakarska nadbiskupija

Hvaljen Isus i Marija!  


Zauvijek okrunjena spot       


Sestre i braćo, mi smo jedno u Duhu, zajedno smo, tako da ste s nama u svakom našem projektu kao i mi u vašima.


Kao što vam poslali obavijest ove godine smo povodom 300 godina čudotvorne Gospe sinjske pridružili naše zajednice redovnom organiziranom hodočašću mladih Splitsko makarske nadbiskupije iz Solina u Sinj, u subotu tjedan prije - blagdana Velike Gospe.


Članovi zajednica (posebno zajednice Sv. Ivan od križa s kamena - Split - voditelj Petar Jurčević) izradili su veliku krunicu-ružarij (sva 4 otajstva). Krunica je sačinjena od 300 metara ukupne dužine konopca, drvenog križa od 2 m i alke u sredini koja ima lik Gospe sinjske ugraviran na drvo i naznaku ODS-a. 


Zajedno s tisućama mladih hodočasnika, članovi zajednica Obnove u Duhu Svetome, sudjelovali su na misi koju je vodio nadbiskup mons. Marin Barišić koji se osvrnuo na krunicu. 


Tada smo snimali spot pjesme „Zauvijek okrunjena“ koja je nastala povodom ove obljetnice (Tekst: Dinko Barać i glazba: Jure Župić iz Sinja - zajednica David Mertojak Split). 


Članovi su formirali na Gospdinom otoku srce od krunice i riječ MOLI.


Krunicu smo nosili (jakim tempom) do Sinja i predali je kao poklon pored Gospina kipa na jutarnjoj misi koju je vodio generalni vikar mons. Miroslav Vidović. 


Krunica će trajno ostati u sinjskom franjevačkom samostanu. 


Hvala Majci koja je na brojne načine učinila da se u malo vremena učini mnogo. Svi vodeći mediji, barem kratkom napomenom, su prenijeli vijest o ovom činu zahvale.


Pokušajmo učinit da se ovaj spot (snimljen od studija Aheropita) pogleda što više puta radi rasta zajedništva među članovima i da se riječi: Gospa, Obnova u Duhu Svetome, krunica i sl. nalaze među što češćim upisima na tražilicu youtube. 


OVO JE POVEZNICA:  NA NAŠOJ NASLOVNICI POGLEDAJTE VIDEOSPOT


Zauvijek okrunjena 


Božji blagoslov


PS. Molite za zajedništvo. Neka vam se srce širi za sve zajednice. 

ASIJA BIBI treba živjeti

"Mi smo živi, ali ne živimo" - kaže Ashiy Masih, muž Asije Bibi, kršćanke osuđene na smrt, prema kontroverznom pakistanskom zakonu o svetogrđu.

Optužena za svetogrđe, Asija se tijekom suđenja nije imala priliku braniti, te je osuđena na smrt. U zatvoru je već pet godina. Dvije osobe koje su joj tijekom suđenja pokušale pomoći Salaman Taseer, musliman, upravitelj pokrajne Punjab i Shahbaz Bhatti, kršćanin, ministar za manjine, brutalno su ubijeni.

Iako, njezin slučaj prate brojne organizacije za ljudska prava,a o njemu se govorilo i u UN-u kao i u Europskom parlamentu Asija je i danas u zatvoru. Njena presuda: SMRT!

Milka ,

Sad, imamo nove dokaze o Asijinoj nevinosti. Iako su svjedoci već ispitani, njihovi iskazi se ne poklapaju s onima prikazanima u filmu. Film "Sloboda za Asiju Bibi" koji je nastao u koprodukciji CitizenGO-a, pokazuje kako dva glavna tužitelja uopće nisu čula Asiju Bibi da izgovara riječi za koje je optužena, nisu bili niti prisutni na mjestu događaja.
Mohammed Idris (vlasnik polja gdje je Asija navodno svetogrdila) i Mohammed Salim (lokalni imam) u filmu priznaju kako osobno nisu čuli da Asija izgovara riječi za koje je optužena. Čuli su samo iskaze Asme i Mafie, koje su direktno svjedočile navodnom svetogrđu. Ipak, Mohammed Idris i Mohammed Salim glavni su svjedoci na suđenju.

Ovdje možete vidjeti isječke iz filma i potpisati peticiju:

http://citizengo.org/hr/25814-sloboda-za-asiju-bibi-novi-dokazi

Imam Mohammed Salim izjavio je kako je njegova vjerska i moralna dužnost braniti dostojanstvo Proroka, stoga je pristao svjedočiti na sudu. Zar istinska vjerska i moralna dužnost mogla ići protiv istine?

Imam, Abdul Rasheed poručio je kako će, ako Vrhovni Sud oslobodi Asiju, cijeli će Pakistan prosvjedovati protiv presude, a Asija će biti kažnjena na ovaj ili onaj način.

Pogledajte i potpišite peticiju:

http://citizengo.org/hr/25814-sloboda-za-asiju-bibi-novi-dokazi

Dio Asijine obitelji prisustvovao je međunarodnom kongresu o progonjenim kršćanima u Madridu. Prije samog kongresa, u Rimu su imali priliku upoznati Papu, te tijekom boravka u Europi govoriti o Asiji i situaciji u kojoj se nalaze kršćani u Pakistanu. Nakon što je vijest o tome stigla u Punjab, pakistansku pokrajnu u kojoj obitelj Bibi živi, morali su pobjeći, oni i svi koji su im pomagali.

Asija danas, možda više nego ikad prije treba naš glas. Pogledajte film i potpišite peticiju:

http://citizengo.org/hr/25814-sloboda-za-asiju-bibi-novi-dokazi

Nitko ne smije biti kažnjen zbog svojih vjerskih uvjerenje, samo zbog toga jer pripada manjini... Potpišite peticiju za Asiju Bibi, podijelite je na društvenim mrežama, proširite glas o njoj. Do sad ju je na životu održao međunarodni pritisak u čijem stvaranju sudjeluju svi koji su popisali peticiju za Asiju. Pozivamo vas još jednom pišite Vrhovnom sudu da prihvati nove, ključne dokaza za Asijino oslobođenje:

http://citizengo.org/hr/25814-sloboda-za-asiju-bibi-novi-dokazi

Hvala Vam što želite biti glas progonjenih,

lijep pozdrav,

Ana Marija Marković i cijeli CitizenGO tim

37. KONGRES OBNOVE U DUHU SVETOMU S PAPOM FRANOM VRIJEME:

o1. – o2. lipnja 2014. MJESTO: Olimpijski stadion u Rimu program počinje o1. lipnja u 11 sati, a završava o2. lipnja u 18,30 sati TEMA: Obratite se, vjerujte i primite Duha Svetoga (usp. Dj 2,38-40) Ovaj je događaj jedinstvena i povijesna prilika u čijoj organizaciji sudjeluju talijanska Obnova u Duhu, ICCRS i Katoličko bratstvo. Tom će prigodom cjelokupna karizmatska obnova moći iskazati svoju podršku i solidarnost sa Svetim Ocem te ćemo svoje iskustvo još više dati na raspolaganje samom srcu Crkve i služenju u svijetu. Zapravo, bit će to pravi primjer zajedničkog života u radosti Evanđelja, Evangelii Gaudium. Ovaj skup će svojom nazočnošću uveličati Sveti Otac papa Franjo i nekoliko kardinala, zatim fra Raniero Cantalamessa, otac Kevin Scallon i sestra Briege McKenna, Ralph Martin, Patti Mansfield i mnogi drugi. Program putovanja 1./2. DAN Okupljanje na dogovorenom mjestu u ranim prijepodnevnim satima. Odlazak u pravcu Zagreba, Rijeke, te putovanje kroz Italiju prema olimpijskom stadionu i priprava za nacionalni susret Obnove u Duhu i susret s papom Franjom. Program na stadionu traje od 11,00 sati do 18.30 sati. Nakon završetaka odlazak prema hotelu. Večera i noćenje. 3. DAN Doručak. Odlazak u Vatikan, baziliku Sv. Petra, razgled bazilike i posjet grobu bl. Ivana Pavla II. , te odlazak na stadion prema programu. Nakon završetaka odlazak prema hotelu. Večera i noćenje. 4./5. DAN Doručak, te putovanje do Asissa. Po dolasku, razgled grada i bazilika sv. Klare i sv. Franje, te Porcijunkule, slobodno vrijeme. Nastavak putovanja s očekivanim dolaskom na mjesto polaska u jutarnjim satima. cijena: 390,oo KM CIJENA PO OSOBI UKLJUČUJE dva noćenja hotelu 3* na bazi doručka i večere (www.hotelcinecitta.it ) prijevoz autobusom visoke turističke kategorije iz Splita prema programu, ulazi za autobuse u Rim svi razgledi gradova i navedenih znamenitosti po programu s vodičem i duhovnim vodstvom CIJENA NE UKLJUČUJE Troškovi prijave ulaza na stadion iznose 40 € (plaća se kod prijave - svećenici, redovnici, bogoslovi i osobe s invalidskim kolicima imaju slobodan ulaz); ulaznicu u Vatikanske muzeje 12 eura, ulaznice za objekte koji se fakultativno posjećuju. Preporučujemo osiguranje od nesretnog slučaja i zdravstveno osiguranje odnosno putno osiguranje. molitvena zajednica "Božja ljubav" email: josip.suman@tel.net.ba prijave do 21.svibnja tel. 00387 63 333 629 http://bozjaljubav.jimdo.com/

___________________________________________________________

 

Misnim slavljem u crkvi svetog Alojzija Gonzage u Travniku svečano je obilježen Dan KŠC "Petar Barbarić". Na svetoj misi uz građane Travnika, profesore u školi, brojne učenike viših razreda, časne sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, lijepo su liturgijski uveličali sjemeništarci koji su pjevali pod svetom misom. Uz ravnatelje Katoličkih učilišta u BIH, duhovnike u sjemeništu,te mons Matu Janjća,travničkog dekana,mons.dr.Pavu Jurišića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu svetu misu je predvodio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto. Na početku misnog slavlja sve ih je pozdravio prečasni Željko Marić, ravnatelj KŠC "Petar Barbarić". Rektor je na kraju misnog slavlja darovao nunciju mons. Luigi Pezzutiju sliku sa likom Sluge Božjeg Petra Barbarića rad akademskog slikara Ante Mamuše. Tako je na simboličan način predajući ovu sliku izaslaniku Svetog Oca za očekivati da Sluga Božji bude čašćen na oltaru to jest da uskoro bude beatificiran. Nakon misnog slavlja sudionici su bili ugošćeni u prostorijama Centra.

Objavljeno 25.4.2014.

U crkvi sv Alojzija u Travniku kod zemnih ostataka Sluge Božjeg Petra Barbarića služena je redovna zavjetna sveta misa koju je predsjedao vlč.Marko Majstorović,duhovnik u sjemeništu. Svetu misu uveličala je nazočnost preko 20 đakona zagrebačke nadbiskupije koji su sa svojim voditeljem vlč.dr. Tomislavom Markićem pohodili Travnik i hodočastili na grob svoga zaštitnika Sluge Božjeg Petra Barbarića. Ovo je početak trodnevnog slavlja proslava Dana Katoličkog školskog centra "Petar Barbarić", a glavno misno slavlje biti će sutra 25.4.2014.godine kada će misno slavlje u 17 sati predvoditi apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto. Dok će u subotu na Danu sjemeništa sveta misa početi u 12 sati.

Objavio 24.4.2014.

EMANUEL - molitvena zajednica

---------------------------

*******************

*******************

RADIO MARIA BOSNA
RADIO MARIA BOSNA

*****************

Radio Marija Hrvatske

iTunes

******************

MOLITE DA OZDRAVITE NA JEZICIMA:

 

ALBANSKOM

/LUTJET PËR SHËRIM/

 

HRVATSKOM

 

ENGLESKOM